Autor: Dries Engelen
Za direktne posjete institucijama u svrhu prezentacije replikacije i prenosivosti LIFE Artina, inicijalno smo imali cilj pristupiti relevantnim javnim institucijama, osim one na Lastovu, koje su odgovorne za upravljanje područjima s gniježđenjem vrsta kaukala, gregule i sredozemnog galeba u Hrvatskoj. Ta područja uključuju POP Pučinski otoci (upravljani od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture), Srednjedalmatinski otoci i Pelješac (upravljani od strane Dubrovačko-neretvanske županije) te nacionalni park Mljet. Slučajno, dok smo se pripremali za našu seriju replikacija na jugu Hrvatske, kontaktirala nas je znatno bliža Javna ustanova Maksimir, koja upravlja zaštićenim područjima u gradu Zagrebu (vidi Okvir 1).
Okvir 1.
Replikacija na Rakitju – 17. svibnja 2023.
Otok na jezeru Rakitje dom je najvećoj koloniji čvoraka u Hrvatskoj, s oko 150 gnijezdećih parova. Ove godine su putem kamera prvi put uočeni štakori na otoku, i nije zabilježen nijedan pokušaj gniježđenja čvoraka. Javna ustanova Maksimir kontaktirala je udrugu Biom, i 17. svibnja pridružili smo se JU Maksimir na otoku Rakitju kako bismo ih educirali o različitim tehnikama uklanjanja štakora. Postavili smo nekoliko kaveznih zamki i jednu automatsku zamku A24 Goodnature. Tijekom prve noći uhvaćena su tri štakora i uklonjena s otoka. Nakon toga, JU Maksimir nastavila je pratiti zamke i ponovno ih mamiti kako bi uhvatila eventualno preostale štakore.
22-23.05.2023.
Nakon 7-satnog putovanja stigli smo na prvo odredište replikacije – Nacionalni park Mljet. Ovaj park smješten je na zapadu otoka i uključuje nekoliko malih otoka, većinom važnih za kormorana i sredozemnog galeba. Početkom 2000-ih, NP Mljet je imao 10-20 parova sredozemnog galeba, ali su prestali gnijezditi 2009. Nakon toga je povremeno uočavan 1 par u 2013., 2018. i 2020. Prebrojavanje tijekom 2023. ponovno nije otkrio nijedan par u parku.
Nakon noći sna u smještaju parka, susreli smo se s višim članom osoblja za zaštitu prirode i krenuli posjetiti obližnje otočiće Galiciju i Maslinovac. Na otocima smo razgovarali o utjecaju štakora i drugih unesenih sisavaca grabežljivaca (malog indijskog mongusa u slučaju Mljeta) na otočne ekosustave i različitim načinima otkrivanja njihove prisutnosti i kontrole populacija. Nadalje, raspravljali smo o ekologiji sredozemnog galeba, njihovoj interakciji s galebom klaukavcem i ovisnosti potonjeg o upravljanju otpadom. Tijekom posjeta Galiciji jedan sredozemni galeb proletio je pored nas i sletio u more blizu nas, gotovo kao da je čekao da napustimo otok kako bi se mogao vratiti svom gnijezdu… Možda je bio previdjen tijekom ovogodišnjeg popisa…
Nakon toga imali smo neko vrijeme za šetnju po Parku prije nego što smo se uputili prema Goveđarima navečer. Tamo, u Galeriji Stara Skula, dočekali su nas sa rakijom od mirta, apotom smo održali prezentaciju za lokalnu zajednicu o različitim vrstama morskih ptica i njihovim prijetnjama. Događaju je prisustvovalo 15 osoba, mladih i starijih.
24.05.2023.
Sljedeće jutro rano smo ustali kako bismo uhvatili prvi trajekt s Mljeta na kopno. Vozili smo se uz slikoviti Pelješac i stigli u obalni gradić Orebić, gdje smo trebali sresti troje djelatnika Javne ustanove ‘Dubrovačko-neretvanska županija’ (DNŽ). Zajedno smo planirali posjetiti male otočiće između otoka Korčule i poluotoka Pelješca, koji su dio POP-a Srednjedalmatinski otoci i Pelješac.
Ti otočići obuhvaćaju prvu poznatu lokaciju gdje se pronašao sredozemni galeb koji je gnijezdio u Hrvatskoj, još 1997. godine. Trenutno se procjenjuje da POP ima 8 do 10 parova ove vrste, ali budući da se otočići ne prate tijekom većine godina, nije sigurno je li to još uvijek tako. Također, budući da sredozemni galeb svake godine mijenja svoje lokacije gniježđenja, važno je da se sva povijesna mjesta gniježđenja (npr. svi relevantni otočići oko Lastova, Mljeta, Korčule i Pelješca) redovito provjeravaju kako bismo imali cjelovit pregled statusa gniježđenja te vrste u Hrvatskoj.
Mirno vrijeme i mirno more bili su savršeni uvjeti za krstarenje oko otoka brodom i traženje sredozemnih galebova među mnogim parovima galebova klaukavaca koji su gnijezdili. Nakon što smo pregledali prvih šest otoka, iskrcali smo se na otoku Velika Sestrica. Ovdje smo raspravljali o utjecaju iskorjenjivanja štakora na očuvanje morskih ptica i obnovu otoka, te o stvarnoj tehničkoj izvedivosti takvog napora na otocima ovog arhipelaga smještenima na (sjevero)istoku. Upoznali smo ih s različitim alatima za uklanjanje štakora i također prošetali otokom u potrazi za znakovima prisutnosti štakora. Tijekom šetnje primijetili smo nekoliko ostataka mrtvih odraslih galebova klaukavaca, vjerojatno napadnutih od strane sove koja je došla u posjetu, te jednog mrtvog riječnog galeba, vrste koja zimuje na ovom području.
Nakon sat vremena vratili smo se na brod i nastavili promatrati preostale otoke pogodne za gniježđenje sredozemnog galeba. Iako smo lijepo vidjeli piliće galeba klaukavca, skupine kormorana koji se odmaraju i dvije male čaplje, sredozemnog galeba nismo pronašli na tom području. Ipak, bio je to ugodan i već uspješan susret jer je to bio prvi put da su djelatnici Javne ustanove zaista posjetili ove otoke koji su pod njihovim upravljanjem. A tko zna, nepredvidivi sredozemni galeb mogao bi se ponovno pojaviti sljedeće godine za novi pokušaj razmnožavanja…
25.05.2023.
Za naš zadnji replikacijski posjet, pomaknuli smo se jednu županiju na sjever (Splitsko-dalmatinska županija) kako bismo se sastali s Javnom ustanovom More i Krš. Zajedno sa višim djelatnikom zaštite i dva čuvara krenuli smo prema otoku Svetac. Ovaj otok je dio POP Pučinski otoci, a dom je najvećoj koloniji kaukala na Jadranu. Procijenjenih 240 – 560 gnijezdećih parova gnijezdi se u strmim nepristupačnim liticama, pukotinama i špiljskim sustavima. Na otoku se također nalazi mala populacija gregula i najveća kolonija Eleonorinog sokola u Hrvatskoj. Procjena veličine kolonije obiju vrsta cjevonosnica na Svetcu vrlo je teška, zbog nepristupačnog terena otoka. Ideja je stoga bila iskoristiti ovaj replikacijski posjet za postavljanje nekoliko snimača zvuka na otoku, koji bi, nadamo se, mogli pomoći u procjeni i praćenju populacija obiju vrsta.
Tijekom dvosatne vožnje brodom do otoka već smo se susreli s prvim kaukalom po ravnoj površini mora. Vrijeme nam je omogućilo ne samo pošteni dalmatinski ručak (pršut, sir i panceta), nego i dobru priliku za razgovor o štakorima i morskim pticama, obnovi otoka i mogućnosti trajnog uklanjanja štakora sa Svetca (jer će udaljenost otoka onemogućiti prirodni povratak štakora). Naime, Udruga Biom i Javna ustanova More i Krš pridružit će se većem partnerstvu talijanskih i malteških organizacija u novom projektu LIFE, pod nazivom TETIDE, koji će započeti u rujnu ove godine i trajati do kraja 2028. U ovom projektu nam je cilj procijeniti izvedivost ovakvog trajnog uklanjanja štakora s otoka Svetac, kao i dva druga važna gnijezdilišta cjevonosnica u POP-u Pučinski otoci, na otocima Palagruži i Jabuci.
Kad smo se vratili u Split, a kasnije tog dana i u Zagreb, mislili smo da je našem pohodu na replikaciju i prenosivost došao kraj, ali onda se dva tjedna kasnije ukazala još jedna prilika za osobni sastanak kako bismo još jednom razgovarali o morskim pticama, njihove prijetnje i podijeliti neka od naših iskustava iz projekta LIFE Artina (vidi Okvir 2).
Okvir 2
Nacionalni park Brijuni – 13.06.2023.
Nacionalni park Brijuni obuhvaća arhipelag od 14 otoka u sjevernom Jadranu, koji se nalazi jugoistočno od Istre, i jedno je od najvažnijih mjesta za razmnožavanje sredozemnog vranka u Jadranu. Zajedno s višim savjetnikom za očuvanje parka i dva rendžera kružili smo oko otoka u potrazi za razmnožavajućim se čigrama i posjetili nekoliko otoka kako bismo potražili znakove prisutnosti štakora. Odmah nakon iskrcavanja na otočić Grunj, primijetili smo jato od 25 Yelkouan strigarica kako dolijeću i prolaze iza broda parka (pogledajte video).
Iako podaci GPS-praćenja prikupljeni od Yelkouan shearwaters koji se gnijezde oko Lastova, pokazuju da vrsta redovito posjećuje sjeverni Jadran radi traženja hrane (čak je rezultiralo nedavnim proglašenjem BirdLife IBA), uvijek je uzbudljivo vidjeti da se to osobno potvrđuje. Nekako se činilo kao prikladan završetak rada na replikaciji i prijenosu koji je obavljen posljednjih tjedana.
